Građani

Šta nasilje u porodici razlikuje od drugih oblika nasilja

Ova vrsta nasilja se razlikuje od ostalih zbog činjenice da su nasilnik i žrtva u emocionalno bliskom odnosu. Tu je i problem moći i kontrole koju nasilnik oseća i taj i takav odnos sa žrtvom ne želi da prekine. Nasilnici kontrolišu žrtvino kretanje, njene kontakte, novac, nastoje da je izoluju od ostatka porodice i prijatelja i to čini mehanizme nasilja. Neprestano stavljaju žrtvi do znanja da je sama, da je njeno ponašanje razlog za nasilje, preti na najrazličitije načine pri pokušaju žrtve da napusti nasilnika...

Reč je o perfidnim mehanizmima kontrole nasilnika nad žrtvom. Nasilnici često umanjuju nasilje koje su počinili, pokušavaju da se opravdaju i prebacuju krivicu na žrtvu, želi da dominira nad žrtvom i to je njegov modus delovanja. Nasilnik ne može da funkcioniše bez žrtve. Kad se žrtva suprotstavi, dolazi do nasilja.

Za policijske službenike je važno razumevanje pozicije žrtve nasilja kao i njeno traumatsko iskustvo. Žrtve nasilja, neretko, oklevaju da traže pomoć ili žele da ostanu anonimne kad prijavljuju nasilje. Plaše se reakcije nasilnika, ali i ostatka porodice kad saznaju za prijavu. Osećaju stid ili krivicu zbog onog što su preživele, posebno kada je reč o silovanju ili seksualnom zlostavljanju.

U svom postupanju policija mora imati u vidu nejednaku moć između nasilnika i žrtve, kao i kulturološke razlike među članovima porodice u različitim zajednicama i sredinama, kako bi na nepristrasan, konstruktivan, dosledan i neosuđujući način postupala sa žrtvama, koristeći sva zakonom predviđena ovlašćenja.